Da li satelit može da vas snimi u stanu? Istina koja će mnoge iznenaditi
Mnogi ljudi imaju osećaj da ih sateliti gledaju i prate, da beleže sve što rade, pa čak i da mogu da zavire u privatne prostore poput stanova ili dvorišta. Ovaj strah je u velikoj meri potkrepljen popularnom kulturom i teorijama zavere, ali je i posledica stalnog izlaganja informacijama o tehnologiji i nadzoru, od kamera, pametnih telefona do dronova i satelitskih snimaka. Često se javlja osećaj nemoći, jer je nevidljiv i neprekidan nadzor teško zamisliti i kontrolisati.
U stvarnosti, sateliti ne funkcionišu baš kao što većina nas zamišlja, jer je njihova sposobnost snimanja ograničena rezolucijom, visinom i fizičkim preprekama poput zidova i krovova. Oni mogu da prate šire obrasce, kretanje vozila, gustinu saobraćaja ili promene u okruženju, ali ne mogu da identifikuju pojedince unutar stanova ili da snime intimne detalje života.
Da li mogu da nas snime u stanu?
Ljudi se često plaše da sateliti mogu da vide stvari koje bi želeli da zadrže u privatnosti, čak i kada je to praktično nemoguće. Najčešći strahovi uključuju da sateliti mogu da snime intimne trenutke u stanu, poput tuširanja ili presvlačenja, iako zidovi i krov potpuno blokiraju pogled. Takođe, mnogi brinu da bi sateliti mogli da prate svaki njihov korak na otvorenom, beleže kretanje automobila, bicikla ili prisustvo na određenim mestima, što izaziva osećaj da je privatni život stalno na izvol’te.
Servis Google Maps koristi kombinaciju satelitskih snimaka i fotografija iz aviona za prikaz mapa, dok je Google Street View zasnovan na kamerama postavljenim na automobile koji snimaju ulice, ne unutrašnjost zgrada. Te kamere fotografišu spoljašnjost objekata sa javnih površina i dodatno automatski zamagljuju lica ljudi i registarske tablice.
A koliko nas dobro vide na ulici?
Na ulici postoji mogućnost da kamera zabeleži vaše lice, ali to ne znači da ćete biti prepoznati ili identifikovani. Kada vozila servisa kao što je Google Street View prolaze ulicama i fotografišu okolinu za Google Maps, kamere zaista snime sve što je vidljivo sa javne površine, uključujući prolaznike. Međutim, te fotografije prolaze kroz automatsku obradu koja zamagljuje lica ljudi i registarske tablice upravo da bi se zaštitila privatnost građana.
Važno je znati da te kamere ne snimaju kontinuirani video niti prate pojedince, već prave pojedinačne fotografije koje se ažuriraju tek nakon više meseci ili godina. Čak i ako se slučajno nađete na snimku, vaše lice će biti neprepoznatljivo, a postoji i opcija da svako dodatno prijavi fotografiju i zatraži dodatno zamagljivanje. Drugim rečima, na javnom mestu možete biti fotografisani kao deo scene, ali ne na način koji omogućava da vas neko preko Google mapa prepozna ili prati.
Za većinu strahova zaslužne teorije zavere
Sve u svemu, satelitski prikaz na Google mapama nema rezoluciju koja bi omogućila da se vidi šta se dešava unutar stana, a zidovi i krov u potpunosti blokiraju pogled. Čak i kroz prozor, sa visine na kojoj se snima, nije moguće razaznati detalje iz unutrašnjosti.
Mnogi se plaše i da sateliti mogu prikupljati podatke o navikama i interesovanjima kao npr. koliko često izlazimo na posao, koliko vremena provodimo na određenim mestima, ili koje automobile i objekte posedujemo. Taj strah se često meša sa teorijama zavere, gde ljudi zamišljaju kontrolu uma, mikrovalne senzore ili stalno praćenje koje nadmašuje realne sposobnosti tehnologije.
BONUS VIDEO: